Connect with us

PRIVREDA

Od hektara lješnika zarada do 7.000 evra

Objavljeno

 


Lješnici

Godišnja proizvodnja lješnika u Srbiji iznosi oko 2.500 tona, ali ta količina, prema mišljenju stručnjaka, ne podmiruje ni 10 odsto godišnjih potreba ove zemlje, odnosno konditorske industrije gdje se najviše koristi.


Prednosti gajenja lješnika su što ima višestruku upotrebnu vrijednost, postoji velika potreba za plodovima i često su deficitarni na tržištu, jedno stablo može da rađa od 60 do 80 godina, a tehnologija gajenja je veoma jednostavna. Međutim, mana je što se na pun rod čeka nekoliko godina.

– Troškovi podizanja zasada lješnika nisu visoki u poređenju s ostalim voćnim vrstama. Na primjer, za podizanje jednog hektara lješnika troškovi su 5-6 puta manji nego troškovi podizanja hektara jabuke ili kruške. Za podizanje hektara zasada lješnika potrebno je 1.500 do 2.000 evra, dok se viskointenzivni zasadi trešanja i krušaka ne mogu podići bez šest do deset hiljada evra. Cijena sadnice je oko dva-tri evra, a po hektaru ide oko 500 sadnica, plus troškovi sadnje. Znači, ko ima sopstvenu zemlju za daleko manje novca može da podigne ovo voće, ali na rod i zaradu mora da sačeka – objašnjava Miloš Pavlović, poljoprivedni inženjer iz Šapca, koji pod lješnikom trenutno ima četiri hektara i vodi Centar za rasadničarstvo.

Voćnjak pod lješnikom iz 1982. godine koji i dalje daje pun prinos, Pavlovići su proširili na još dva hektara, prije svega jer je riječ o sigurnom plasmanu na tržište. Osim toga, period prodaje može da se bira, jer je riječ o voću koje ne zahtjeva posebne uslove čuvanja i skladištenja, poput hladnjača i slično, već se može držati u magacinima duži vremenski period dok se ne postignu povoljni tržišni uslovi.

Sa druge strane u lješnik su relativno skromna ulaganja u odnosu na druge voćne vrste i ne zahtjeva mnogo rada. Rod se može očekivati u četvrtoj godini, ali od šeste i sedme lješnik daje pun rod.

– Što se tiče rada, to se oko 2.500 evra po hektaru, pa je rentabilnost gajenja ljeske zadovoljavajuća. Prosječan prinos ljeske je oko 2-3 tone po hektaru, a vrijednost godišnje proizvodnje, odnosno održavanja zasada nije velika. Randman je u prosjeku oko 45 odsto, što znači da se od dvije-tri tone dobije tona ili tona i po čistog lješnika koji se prodaje po tržišnoj cijeni u prosjeku od pet, šest ili sedam evra – objašnjava Pavlović, piše Blic.
Još jedna od prednosti je što lješnik uspijeva i na mjestima gdje druge voćne vrste ne mogu, na primjer u brdskim uslovima, većim nadmorskim visinama, težim zemljištima.

Reklama

Za podizanje zasada na površini od jednog hektara potrebno je 500 sadnica, čija cijena se kreće od 2-3 evra, pa je ulaganje za nabavku sadnog materijala i sadnju između 1.500 do 2.000 evra.

Jedna od prednosti je što lješnik uspjeva i na mjestima gdje druge voćne vrste ne mogu.

Prskanje i đubrenje u godinama prije punog roda je oko 500 evra godišnje, a u godinama punog roda oko 2000 evra zbog troškova prskanja, prehrane i ubiranja plodova.

U šestoj godini, kada dostiže pun rod, sa hektara se prikupi 2-3 tone, odnosno oko 1,5 tona čistog ploda bez ljuske.

Prodajna cijena kreće se između pet i sedam evra. U prosjeku od 1,5 tona po hektaru može da se zaradi oko devet hiljada evra. Kada se oduzme početno ulaganje od 1.500 evra, zatim 4.500 evra uloženih u svakoj godini do punog roda (pet godina po 500 evra + 2.000 u šestoj godini), zarada je tri hiljade evra, dok se svake naredne godine zaradi u prosjeku oko 7.000 evra.

 

Reklama

Izvor: Blic

PRIVREDA

Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar

Objavljeno

 

Od

Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.

Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.

Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.

Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.

Benefiti coworking prostora

Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.

Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.

Reklama

U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.

Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.

Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.

Potencijal za Čapljinu

Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.

Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.

Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.

Reklama

Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.

Nastavite čitati

PRIVREDA

VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?

Objavljeno

 

Od

Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.

Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.

Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.

Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.

Nastavite čitati

PRIVREDA

„Invictus“ otpušta radnike

Objavljeno

 

Od

 Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.

Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.

Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.

Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.

“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.

Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.

Reklama

“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.

Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.

Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.

Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.

„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.

CAPITAL.BA

Reklama
Nastavite čitati

U trendu