U prethodnim finansijskim krizama, centralne banke širom svijeta razvile su provjeren paket alata za spašavanje nacionalnih ekonomija. Pa zašto prethodne intervencije ne djeluju i ovaj put?

“New York Times” je obradio ovu temu pod nazivom The Daily, a o temi je pričao ekonomski novinar i urednik u International Business Timesu Piter S. Gudmen.

Da bi se shvatilo zašto uobičajeni alati koje su banke ranije koristile ne uspijevaju i ovaj put, Gudmen kaže da je bitno razumjeti šta se dogodilo u četvrtak ujutro prošle sedmice.

Naime, u četvrtak ujutro 12. marta, berza se otvorila na Wall Streetu u Njujorku i odmah nakon otvaranja došlo je do pada berze u iznosu od sedam odsto nakon čega je proglašena 15-minutna pauza u poslovanju.

“Sedam odsto je zaista značajan pad. U jednom običnom danu u obično, neturbulentno vrijeme, pomak od jedan odsto je značajan i veoma primjetan. To vam daje do znanja da se nešto značajno dogodilo na berzi, bio to pad ili rast. Nekada dođe do čak dva ili tri posto rasta ili pada berza i to je rijetko i veoma značajno. U posljednjem periodu panike, vidjeli smo pad od četiri, čak pet odsto i vijesti o tome su dominirale medijima”, objašnjava Gudmen.

Gudmen napominje da smo bili svjedoci velikog pada na azijskoj i evropskoj berzi, a čim se otvorila berza u Njujorku momentalno je došlo do pada od sedam posto.

Reklama

“To znači da postoji veliki strah na tržištu. Do kraja dana je došlo do pada od 10 posto na američkoj berzi, a pet posto diljem Evrope i to je najgori dan na berzi od 1987. godine”, objašnjava Goodman.

Kazao je da su stvari puno gore nego što se prvobitno smatralo i da su uobičajene metode potpuno beskorisne u ovom scenariju.

“Da bi se to razumjelo, najbolje je ovu pandemiju podijeliti u tri etape. Prva etapa se dogodila u Kini, u gradu Vuhanu, pokrajina Hubej. Vuhan predstavlja svojevrsni industrijski centar nalik američkom gradu Detroitu. Tamo se nalaze mnoge fabrike automobilskih dijelova, elektronike, tehnike i sl. To je veliki industrijski centar. Početkom januara postaje jasno da je došlo do velikih problema u Vuhanu i ekonomisti počinju shvatati da će doći do ekonomskog šoka”, kazao je Gudman.

Kina je izvor trećine rasta globalne ekonomije, objašnjava on, što znači da ako Kina prolazi kroz teška vremena onda i svijet prolazi kroz teška vremena.

Polako dolaze vijesti da će doći do prekida u globalnom lancu snabdijevanja. Počinju se gasiti fabrike u Vuhanu, a nakon toga i u Šangaju, Gvangdongu i slično. Ljudi počinju shvatati da će doći do nestašice elektronike, automobilskih dijelova, plastika i svih vrsta komadnih dijelova koji se izvoze i koriste za završne proizvode.

“Zatim je nekoliko velikih kompanija, poput Applea i General Motorsa, počelo upozoravati da će doći do pada prodaje u prvoj četvrtini godine. Prvobitno su ovu nestašicu dijelova osjetili u azijskim zemljama. Tako da je recimo Hyundai morao da ugasi proizvodnju u svojim fabrikama automobila u Južnoj Koreji jer nisu mogli doći do dijelova koji se proizvode u kineskim fabrikama. Isto se dogodilo Nissanu u njihovima fabrikama u Japanu”, objašnjava Gudmen.

Reklama

Napominje da je u to vrijeme već postajalo jasno da se radi o nečemu većem, ali se i dalje smatralo da će ovo potrajati samo nekoliko mjeseci nakon čega će doći do brzog oporavka jer ako, na primjer, Apple ne može da napravi iPad u januaru, moći će u aprilu kada se fabrike ponovo otvore. Smatralo se da će biti ograničeno samo na Kinu i da će doći do kratkog zastoja u globalnom lancu snabdijevanja.

Međutim, to se promijenilo sredinom februara kada je došlo do naglog skoka broja zaraženih u Italiji.

“Tada ulazimo u drugu fazu ekonomske krize izazvane ovim virusom. Ono što smo tad saznali je da se proširilo van Kine. Dio Italije koji je pogođen je industrijski centar. Ovaj dio Italije predstavlja 40 posto godišnje ekonomske proizvodnje. U tim dijelovima se također nalaze mnogobrojne fabrike automobilskih dijelova i brojne multinacionalne kompanije koje imaju predstavništva u Kini. Te fabrike su naglo povećale proizvodnju kako bi nadoknadile gubitke zbog krize u Kini, ali je to naglo obustavljeno kada su stavljeni u izolaciju”, podsjeća on.

Kako se virus počeo širiti Evropom, ekonomisti i investitori su počeli shvatati da će biti puno veći uticaj na globalnu ekonomiju, ali i na javno zdravstvo. U tom momentu je, kaže Gudmen, tržište postalo veoma prevrtljivo.

Razlog zbog kojeg je dolazilo do brojnih rastova i padova na berzi je što su investitori počeli prodavati svoje dionice u svim firmama koje imaju fabrike ili posluju u dijelovima svijeta gdje je došlo do izbijanja epidemije.

“Investitore je strah da ne izgube profit i zbog toga žele da se riješe bilo čega što djeluje riskantno i žele da svoje uloge stave na neko sigurno mjesto, a u ovim momentima je čitava berza djelovala nesigurno”, objašnjava Gudmen.

Reklama

To nas, kaže on, dovodi do treće etape pandemije.

“Ona počinje kada su američke Federalne rezerve, odnosno centralna banka SAD-a, dramatično smanjila kamatne stope. Ovo je hitna mjera s ciljem da se podtskanu komercijalne aktinvosti, da se posuđuje novac, da se troši, da se investira. I to bi trebalo da omogući neko olkašanje. Berze vole kada se smanje kamaptne stope. Međutim, ovo nije urodilo plodom u ovom slučaju. Prvobitno je došlo do očekivane reakcije. Investitori pomisle da je dobro što su smanjenje kamatne stope i počinju ulagati. Ali nedugo nakon ovoga je ponovo došlo do naglog pada berze”, kazao je on.

Da bi ovo bolje razumjeli potrebno je da na ekonomiju gledamo dvostrano, sa strane ponude i sa strane potražnje. Recimo da je čitava globalna ekonomija tržni centar. Ponuda je sve ono što završi u prodavnicama, a potražnju predstavlja kupac.

“Vi ste kupac. Odete u tržni centar i treba vam novi iPad ili nove patike. Centralne banke se mogu nositi s potražnjom. Mogu vam, takoreći, ‘staviti više novca u džepove’ u vidu smanjenja poreza ili smanjenju kamatne stope i na taj način mogu podstaći potrošače da više troše. Međutim, one ne mogu ništa uraditi kada dođe do šoka sa strane ponude. Sada imamo situaciju da iPadi ne dolaze u tržne centre jer je poremećen lanac snabdijevanja iz Kine. Ne postoje letovi koji povezuju Kinu s ostatkom svijeta, vozači kamiona ne žele prelaziti granice. Tako da nema uticaja to što se smanjila kamatna stopa.

Pored toga postoji i problem u smislu potražnje jer možda vi ne želite da odete u tržni centar zbog straha od zaraze bez obzira na sve metode. A ni vlada vjerovatno ne želi da odete u tržni centar. I na taj način ove uobičajene metode ne mogu urdoiti plodom u ovakvom scenariju ekonomske krize”, zaključio je Piter Gudmen, urednik u International Business Timesu i ekonomski novinar za New York Times, Washington Post i Huffington Post.

FENA

Reklama