Kod nas ovakav zakon još nije u proceduri a Federacija Bosne i Hercegovine priprema Zakon o bankrotu. Ambiciozno ga najavljuju kao slamku spasa za 17 odsto građana koji u ovom trenutku ne otplaćuju kredite, a čak 70 odsto zaduženih kredite koristi za puko preživljavanje.

Privatni izvršitelji su u Hrvatskoj u posljednjih pet godina riješili sedam miliona predmeta. Poražavajuće je da od 329.000 porodica kojima su u ovom trenutku računi blokirani zbog naplate dugova, čak 80 odsto njih nije zaposleno. Dugovi im se samo gomilaju, a u posljednje dvije godine otkada imaju i Zakon o ličnom bankrotu samo 423 dužnika su odlučila da proglase lični stečaj. Na bankrot se uglavnom odlučuju građani koji praktično nemaju imovinu, pa nemaju šta da izgube. Lični stečaj je u toj zemlji, čini se, doživio neuspjeh i prije nego što je valjano predstavljen, a udruženja za zaštitu prava potrošača i dužnika, svakodnevno apeluju da se problemi ovako ne mogu riješiti.

– Tvrdimo da je veliki broj izvršenja nezakonit. Ako ste dužni, na primer, deset evra, poslije pokretanja postupka vaša zaduženje je naraslo na 150 evra. Kamata neprekidno raste i čak i da otplaćujete dug jednom trećinom zarade, ako imate posao, klasičnom metodom lihvarenja i kamatarenja taj dug više nećete uspjeti da otplatite. Zastarjelost je ukinuta, a za razliku od evropskih zemalja u kojima je u ovakvim situacijama zabranjena prodaja imovine ispod tržišne vrijednosti, u Hrvatskoj je dozvoljeno da se proda za jednu trećinu vrijednosti, što je zastrašujuće – kaže za Politiku Mirijam Kervatin, predsednica hrvatskog udruženja „Blokirani”.

Prema zvaničnim podacima u Hrvatskoj su u decembru 2014. godine dugovi građana prerasli dugove kompletne privrede. Građani su to pripisali lošim propisima koji su državi omogućili da zanemarljiv dug uvećaju beskonačno puta.

– Dugovi se moraju vratiti, ali ne na ovakav način. Svi mi u regionu imamo po jednu baka Katu, poput naše Kate Dugonjić iz Gunja koja je izgubila kuću u poplavama 2014. godine. Potom je odjavila fiksni telefon, znajući da se neće dugo vratiti. Stigla je poslije nepune dvije godine, ali joj je u međuvremenu bez ikakvog obavještenja blokirana penzije i dečiji dodatak za unuka o kome brine, jer je telekomunikaciona kompanija u međuvremenu „tužila” za neplaćene račune i isti dug predala privatnim izvršiteljima – navodi naša sagovornica iz udruženja „Blokirani”, koja zastupa i ovaj predmet i pokušava da odblokira račun i omogući joj da dobije makar dio ionako mizerne penzije.

Reklama

Učinilo se, objašnjava, da izlaza za obespravljene građane ima, posebno kada je, po preporuci EU, pred kraj mandata bivše vlade Hrvatska prihvatila da se pitanje privatnog duga rješava Zakonom o ličnom bankrotu. Mnogi su se ponadali da je to rješenje, jer u razvijenim zemljama pitanje dugovanja građana je rješeno praktično.

Mladi Dubrovčanin koji se tokom zaposlenja u lutriji kockao tuđim novcem, proglasio lični stečaj, jer je bez posla i imovine, pa nema šta da izgubi
– Odgovornost je u nekim zemljama podjeljena na dužnika , povjerioca koji mu je omogućio uslugu, slabo procjenivši okolnosti, ali i državu kao regulatora. U Hrvatskoj je to ispalo drugačije – kaže Kervatin i dodaje da zakonodavac nije predvideo mnogo stvari, pa ni to koliko će dužnicima biti ostavljeno novca za preživljavanje dok traje stečaj nad njihovom imovinom.

Kako kaže naša sagovornica, pokazaće se da je lični bankrot napravljen za one lukavije dužnike koji nemaju drugi izlaz. Jedan takav primer je i mladi Dubrovčanin koji se tokom zaposlenja u lutriji kockao novcem kojim nije trebalo. Danas nema ništa svoje, bez imovine i bez posla je, ali je proglasio lični bankrot.

Slovenija je, kako saznajemo, prihvatila nešto drugačija rješenja i tamo nema masovnih blokada, ali su građani nezadovoljni propisima počeli da preseljavaju svoje kompanije u inostranstvo, što su zakonodavci shvatili ozbiljno i brzo ispravili „nejasnoće”. Oni su Zakonom o ličnom bankrotu izjednačili fizička i pravna lica.

Zakon o ličnom stečaju potrošača je donjet i u Crnoj Gori sredinom prošle godine, ali još nije zaživio jer je neophodno da se donese set podzakonskih akata koji bi ga preciznije definisali. Interesovanja građana je bilo, a dugovi koje su prijavljivali su iznosili od nekoliko stotina evra za neplaćene račune, do 100 hiljada evra dugova bankama kao posljedica loših ulaganja i propalih poslova. Činjenica je da još niko, prema našem istraživanju, nije bankrotirao po ovom Zakonu, pa se obazrivost nadležnih u Srbiji čini opravdanom. Koliko je pogrešno naprečac donositi ovakav propis, pokazuje primjer Crne Gore u kojoj je, komentarišu tamošnji analitičari, zbog toliko nedostataka dovedena u pitanje njegova primjena, kako zbog spornih rješenja i nejasnoća, tako i ekonomske isplativosti zbog značajnog opterećenja državnog budžeta. Nejasno je ko je potrošač na koga se zakon odnosi, kao i šta se dešava sa potraživanjima kada se potrošač oslobodi obaveza.

Srbija jedina još nema ovaj propis, ali sudeći prema iskustvima iz regiona, njena odluka je mudra. Jer bolje je dobro osmisliti model i urediti postupak, koji će prezaduženim građanima stvarno pružiti mogućnost da se razduže. Naši zakonodavci vagaju koji je najbolji model, kako bi omogućili prezaduženim građanima da mogu da otplaćuju dug , ali i da im egzistencija ne bude ugrožena.

Reklama

Izvor: Politika