Connect with us

PRIVREDA

Od proizvodnje ruža zarađuje dvije prosječne plate

Objavljeno

 


ŠABAC – Slobodanu Džagiću (23) u pravom smislu riječi cvjetaju ruže već dvije godine. Po završetku Srednje poljoprivredne škole u Šapcu, smjer hortikultura, odlučio je da se posveti zanatu za koji se obrazovao, vjerujući da to može biti unosan biznis i danas pristojno živi gajeći ruže na komadu zemlje svog pradjede.

– Iako već treća generacija porodice živi u gradu, ja sam volio selo i još kao dječak zamišljao sam da ću se vratiti ovdje, gdje je moj pradjeda, poznati kalemar, proizvodio sadnice šljiva, krušaka, trešanja, kajsija, dunja i oraha – priča Slobodan, sada već uspješan ružar.

Ružarstvo, kojim se bavi Slobodan, isplati se u Srbiji bez obzira da li je riječ o rezanom cvijeću ili sadnicama koje uglavnom završe u izvozu.

Slobodan snabdijeva Šabac i Rumu, a planira da proširi tržište na Sremsku Mitrovicu, Loznicu i Beograd.

– Ne mogu da proizvedem koliko mogu da prodam. Ovo je posao od kog svakog dana i cijele godine stiže novac. Do prvih prihoda potreban je komad zemlje i ulaganje od oko 3.500 evra. Plastenik košta 2.000 evra, za sadnice je potrebno oko 1.000 evra i još 500 evra za sredstva za održavanje i prehranu. U prvoj godini se pokriju troškovi, a već u drugoj mogu se očekivati dvije prosječne plate. Dalje sve zavisi od sposobnosti – priča mladi cvjećar za Blic.

Dodaje da je u prvoj godini zasadio 1.300 sadnica ruža.

Reklama

– Ubrzo sam proširio, tako da sada imam 3.300 sadnica koje režem. Početkom ove godine zasadio sam još 3.000 koje ću uskoro kalemiti kako bih dogodine imao 6.300 – objašnjava Slobodan. On je podigao dva plastenika znajući da samo tako može dobiti vrhunski kvalitet.

– Kada su ruže u plasteniku, one su zaštićene od kiše i vjetra. Djeluju njegovano i imaju duže drške. Ta roba ima svog kupca i kod takve proizvodnje nema velikog škarta – objašnjava on.

Do prvih prihoda potreban je komad zemlje i 3.500 evra

Slična zarada je i od sadnica ruža. Da bi se proizvodile sadnica ruža na 50 ari, potrebna je podloga za 25.000 sadnica, koja se u prvoj godini postavlja na 25 ari jer je riječ o dvogodišnjem ciklusu proizvodnje, i ona košta 750 evra.

Sistem za zalivanje za pola hektara, koji ostaje trajno, u prosjeku je oko 500 evra. U prvoj godini radi se kalemljenje koje je oko 600 evra. Za freziranje i okopavanje još oko 200 evra. Zarada se ostvaruje u jesen iduće godine.

Proizvodnja je oko 15.000-20.000 ruža za prodaju. Minimalna cijena na veliko je 40 do 50 centi, što je oko 6.000 do 7.000 evra. Kada se oduzmu ulaganja, za dvije godine ostaje između 4.000 i 5.000 evra.

Reklama

Procjenjuje se da Srbija godišnje proizvede oko osam miliona sadnica ruža. Gotovo petinu gaje mještani Lipolista kod Šapca. Sadnice ruže ovdje se proizvode na oko 30 hektara, a uzgaja ih 15 domaćinstava.

U ružičnjaku Milana Topalovića cvjeta oko 200.000 pupoljaka koje njeguje već treća generacija. Šest hektara obrađuje za ovu namjenu da bi svake godine imao proizvodnju.

Glavno tržište im je Rusija, gdje izvoze polovinu proizvodnje. Ostatak ide u bivše jugoslovenske republike, Poljsku i u druge evropske zemlje. Ne poljima u ovom kraju ima oko 300 različitih sorti.

– Ako je crvena i ako je još mirisna, onda je pun pogodak. Na drugom mjestu uglavnom su žute. Traže se šatirane, roze, bijele… Postoje i crne. Pupoljci su crni, poput “barkarole”, “švarc madone” i slično. Kasnije, kada se pupoljak otvori, one su tamnokadifaste crvene – objašnjava proizvođač iz Lipolista.

Gajenje ruža ima samo jednu manu

Uzgajivači ruža u šali kažu da je jedina mana ovog posla što grijehe ne mogu da iskupe poklanjajući suprugama ruže.

Reklama

– Ta priča sa “101 ružom” kod moje žene, koja sa mnom radi u ružičnjaku, ne pali. Kod drugih žena možda – priča kroz smjeh Goran Mijailović, predsjednik Udruženja “Ruže Lipolista” i jedan od proizvođača ruža.

 

Izvor: Blic

PRIVREDA

Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar

Objavljeno

 

Od

Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.

Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.

Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.

Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.

Benefiti coworking prostora

Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.

Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.

Reklama

U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.

Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.

Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.

Potencijal za Čapljinu

Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.

Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.

Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.

Reklama

Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.

Nastavite čitati

PRIVREDA

VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?

Objavljeno

 

Od

Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.

Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.

Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.

Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.

Nastavite čitati

PRIVREDA

„Invictus“ otpušta radnike

Objavljeno

 

Od

 Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.

Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.

Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.

Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.

“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.

Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.

Reklama

“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.

Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.

Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.

Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.

„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.

CAPITAL.BA

Reklama
Nastavite čitati

U trendu