SARAJEVO, BANJALUKA – U ljetnom periodu dolazi do povećanja uvoza ledenih zaslađivača, a sudeći prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, građani u BiH najviše konzumiraju sladoled koji pristiže iz Hrvatske te Srbije i Poljske.

U Upravi za indirektno oporezivanje BiH kažu da je u prvih pet mjeseci uvezeno 2.119.727,42 kilograma sladoleda vrijednosti 11.268.238,69 KM.

„Najviše sladoleda je uvezeno iz Hrvatske, i to 1.270.783,26 kilograma vrijednosti 5.659.752 KM“, kažu u UIO BiH.

Za razliku od februara, marta i aprila, kada je mjesečno uvezeno oko 250.000 kilograma sladoleda iz Hrvatske, do drastičnog povećanja došlo je u maju, kada je uvezeno skoro pola miliona kilograma sladoleda, u vrijednosti 2.111.182,57 KM.

Nakon Hrvatske, najviše sladoleda smo u prvih pet mjeseci uvezli iz Srbije, ali skoro četiri puta manje, te smo pojeli ukupno 345.992,68 kilograma sladoleda od istočnih komšija, u vrijednosti 1.820.157,54 KM.

Sudeći prema podacima UIO BiH, nakon naših prvih komšija, najveće količine sladoleda su nam pristigle iz Poljske i Mađarske. Osim iz ovih zemalja, osvježavamo se i sladoledima iz Slovenije, Mađarske, Francuske, Sjeverne Makedonije, Litvanije, Estonije, Njemačke, Italije, Češke, Bugarske, Ukrajine i Grčke.

Reklama

Saša Trivić, predsjednik Udruženja poslodavaca poljoprivrede i prehrambene industrije RS, kaže da u BiH nema proizvodnje sladoleda, osim firme u Čitluku koja nije domaća, nego iz Hrvatske.

„Proizvodnja sladoleda je ozbiljna industrijska grana i nije toliko skupa proizvodnja koliko su skupi marketing i transport. Da bi neko proizvodio sladoled mora imati veliki broj vitirina, kamiona. Moraju se raditi velike količine, tako da je mala šansa da se na našem ovako malom tržištu napravi firma koja može konkurisati strancima“, rekao je Trivić.

On ističe da naše područje u principu najviše pokriva sladoled iz Hrvatske, ali da ga ima i iz Srbije te da su se sa svojim proizvodima na našem području pojavili u znatnoj mjeri i Poljaci. Dodao je da su količine sladoleda koje proizvode pojedine pekare zanemarive.

Igor Gavran, ekonomski analitičar, kaže da je to još jedan od primjera gdje BiH zaostaje za regijom u konkurentnosti i iskorištavanju tržišnih prilika.

„Jasno je da tražnja i prostor na tržištu za plasman sladoleda postoje, kao i da raspolažemo domaćim resurisma (mlijekom i drugim sastojcima). BiH je mogla biti regionalni centar njihove proizvodnje i izvoznik umjesto uvoznika da smo bili konkurentni u vrijeme kada su se strateški pozicionirali proizvodni kapaciteti u ovoj oblasti, ili smo barem mogli biti licencirani proizvođač za BiH“, kaže Gavran.

On ističe da u tom slučaju troškovi marketinga ne bi bili problem te da konkurencija jeste ključni razlog, ali ne i jedini, jer da su uslovi poslovanja na našem tržištu povoljniji za domaću privredu u cjelini bi bilo lakše ostvariti dovoljan nivo prihoda za adekvatna ulaganja u marketing i distribuciju, bez kojih je nemoguće ostvariti konkurentnost.

Reklama

On dodaje da bi se potencijalna prilika mogla iskoristiti u segmentu u kojem još nema ni uvoza, a to je visokoproteinski i niskokalorijski sladoled bez šećera ili s minimalnim udjelom šećera, što je trenutno rastući trend u razvijenom svijetu.

„Ovaj dio tržišta ima perspektivu rasta i možda bi neki bh. proizvođač mogao poduzeti pionirsku ulogu i etablirati se na tržištu prije nego što se regionalni i globalni konkurenti odluče na taj korak, a neupitno jednog dana hoće“, kaže Gavran.

Izvor: Nezavisne novine