Kako navodi njemački list, u zemlji se traže vozači za sva saobraćajna sredstva: kamione, lokomotive, autobuse.

Udruženje njemačkih prevoznika (VDV) posebno ukazuje na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prevoza i sve većem broju vozača koji odlaze u penziju ili se nalaze pred penzijom.

Niko neće u vozače
Situacija je posebno kritična sa mašinovođama. „Niko više ne želi voziti lokomotive“, žali se sindikat mašinovođa GDL.

Dječački snovi o upravljanju lokomotivom očito ispare nakon puberteta. Trenutno širom zemlje nedostaje od 800 do 1.000 mašinovođa. Niko očito nije spreman na samoću i rad u smjenama, konstatuje DW.

I gradovi poput Berlina očajnički traže nekoga ko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih vozača podzemnih i nadzemnih železnica je 50 godina. „Nama trebaju mladi“, zavapio je i jedan portparol minhenskog gradskog preduzeća. Otkako je u Njemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol željeznice na međugradskom prometu, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na dužim relacijama,Njemačko udruženje autobusnih prevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000 vozača. U narednim godinama bi taj broj mogao porasti na čak 10.000. Udruženja su pokrenula agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: „Pokreni nešto – budi vozač autobusa“.

Jedino pilota ima dovoljno
Slična je situacija i s rastućim sektorom drumskog teretnog prevoza. Doduše, trenutno se za taj posao obučava oko 7.000 mladih, ali oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak.

Ne postoje tačni podaci koliko širom Njemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gdje se nalazi najveća rečna luka u Evropi i gde je centar mnogih špediterskih kompanija) nedostaje 3.000 vozača. Kako kaže portparol Udruženja profesionalnih vozača Wolfgang Westermann, mnogi špediteri su prisiljeni svoje vozače zadržavati i nakon odlaska u penziju.

Reklama

Drugi se pojačano daju u potragu za vozačima širom Evropske unije.

Jedini saobraćajni sektor u kojem u Njemačkoj ne vapi za vozačima, odnosno pilotima je vazdušni. „Tržište je zasićeno“, poručuje udruženje pilota Cockpit. Manjak pilota je primjetan u Aziji i SAD-u, ali tamo su i radni uslovi dosta slabiji nego u Evropi pa tako većina pilota pokušava uloženo vrijeme i novac (najmanje 200.000 evra za pilotsko školovanje) nadoknaditi boljim radnim ugovorima kod evropskih kompanija.

Izvor:Deutsche Welle