Od prvog juna Venecuelanci su izgubili privilegiju da sebe nazivaju zemljom sa najjeftinijim benzinom na svijetu. Predsjednik Nikolas Maduro najavio je da će od ponedjeljka cijene nafte porasti mnogostruko.

Međutim, kad nulu pomnožimo makar i na trilion, rezultat je opet – ništa. U ovom konkretnom slučaju stara cijena porasla je na do 5.000 bolivara, to jest – više od 83 miliona puta i opet se za jedan dolar može kupiti oko 40 litara benzina.

Po ovoj, beneficiranoj, cijeni benzin će ipak moći da dobiju samo oni koji posjeduju specijalne kartice (domovinske karte) i ne više od 120 litara mjesečno. Ostali će benzin moći da kupe po cijeni od pola dolara za litar na privatnim pumpama. Objavljen je spisak od 200 privatnih pumpi koje imaju pravo da same uvezu benzin. Postoji bojazan da će ovaj dualni sistem cijena dovesti do novog haosa na lokalnom tržištu.

Kako je Maduro objasnio, Venecuela je bila primorana da uvozi naftu, platila je dolarima, tako da će je i prodavati za dolare.

„Venecuela mora da uvede međunarodne cijene benzina kako bismo izbjegli da nas kradu iz Kolumbije i Kariba“, rekao je Maduro.

Ova karipska zemlja ima najveće rezerve nafte na svijetu i, shodno tome, najniže cijene pa je upravo poskupljenje 1989. godine bilo razlog za narodnu pobunu, takozvani Karakaso, u kome je po procjenama poginulo 3.000 ljudi i koji je umnogome pomogao Čavesu da dođe na vlast 1992. Cijena nafte je do danas bila toliko niska, da više ne postoje novčanice kojima bi ste mogli da platite za pun rezervoar. Da šteta bude još veća, stotine hiljada barela nafte dnevno krijumčarene su preko ilegalnih graničnih prelaza u Kolumbiju.

Reklama

Kako će narod reagovati na nove cijene goriva i da li će nove vladine mjere dovesti do socijalnih nemira? Na ovo pitanje odgovara Vladimir Adrijansa, venecuelanski ekspert u oblasti međunarodne politike.

„Povećanje cijena benzina bi moglo da izazove nemire, međutim ne ovde u Venecueli, već u susjednoj Kolumbiji. I njihovo nezadovoljstvo će biti sve veće dok se naše cijene budu približavale njihovim. Kolumbija već godinama profitira na našim cijenama nafte i sada će se naći u situaciji velikog deficita“, rekao je on.

Posljednja tri mjeseca zemlja se našla u dosad neviđenoj nestašici benzina. Nekoliko faktora dovelo je naftnog giganta do situacije u kojoj mora da uvozi tuđe gorivo. Na prvom mjestu su američke sankcije koje Venecueli ne dozvoljavaju da prodaje svoj resurs niti da kupi rezervne dijelove neophodne za rad rafinerija.

Preniska cijena, ili bukvalno poklanjanje benzina stanovništvu, lišavalo je nacionalnu kompaniju PDVSA zarade decenijama, pa su ulaganja u pogone bila minimalna. Ekonomisti procjenjuju da država zbog ovih cijena gubila najmanje 10 milijardi dolara godišnje.

Korupcija i ilegalni izvoz u Kolumbiju dodatno su opustošili naftnu industriju.

Politička pobjeda nije uvijek i ekonomska

Reklama

Vozači su u kilometarskim redovima čekali po 3 dana, a na crnom tržištu cijena benzina je dostigla 3 dolara za litar. Maduro je bio prinuđen da u pomoć pozove Iran, koji je na Karibe poslao 5 tankera nafte.

Koliko god je dolazak iranskih tankera u Venecuelu ogromna politička pobjeda dvije zemlje, koje su ispred nosa Amerike, uprkos sankcijama i direktnim prijetnjama Trampove administracije, izvele ovu maestralnu operaciju, u ekonomskom smislu Venecuela opet nije na dobitku. Američke diplomate i lokalni mediji tvrde da je Maduro iransku naftu platio zlatom.

Teheran je izrazio spremnost da nastavi da pomaže Venecueli.

„U slučaju da nam Venecuela uputi novi zahtjev, pozitivno ćemo odgovoriti“, rekao je portparol iranskog ministarstva inostranih poslova Abas Musavi.

Ipak, sa naftom su u tankerima stigli i rezervni dijelovi za rafinerije. Pristalice vlasti se nadaju da će zemlja u najkraćem mogućem roku ponovo pokrenuti svoje pogone i stati na noge.

Vladimir Adrijansa ističe greške venecuelanske vlade koja je mogla da izbjegne današnji scenario.

Reklama

„Venecuela uvozi iz Amerike komponente neophodne za proizvodnju benzina koje bi mogla i sama da proizvodi. To je urađeno protiv političkog plana Uga Čavesa koji je insistirao na ekonomskoj nezavisnosti. Nažalost, pojedini sektori naše ekonomije, kao što je energetski, nisu se rukovodili ovim pravilima već ih je pokretala korupcija“, rekao je on.

Kraj epohe

Iako je u Venecueli inflacija u 2019. godini iznosila 9,500 odsto prema podacima Centralne banke (i 200.000 odsto, prema podacima Svjetskog monetarnog fonda), pa porast cijene benzina i nije toliko iznenađujući, mnogi smatraju ovu odluku Madura jednim od najtežih udaraca od kada se Venecuela nalazi u krizi – prosječna plata u zemlji je 4 dolara mjesečno.

Niske cijene benzina zaštitni su znak politike Uga Čavesa. Korišćene su kao adut vladajuće partije u svim izbornim kampanjama. Besplatno gorivo kao populistička mjera već dvije decenije donosi pozitivne poene čavizmu. Međutim, usjled teške ekonomske krize, Maduro je već u nekoliko navrata predlagao poskupljenje. Imajući u vidu i političku krizu u zemlji, ove mjere sve do sada nisu dobile podršku čak ni među pripadnicima vlasti.

Danas, kada vlada objavljuje revalorizaciju ovog proizvoda od primarne važnosti, opozicija, koja se oduvijek protivila niskim cijenama, sada ne prihvata njihov porast. Huan Gvaido, koga više od 50 zemalja priznaje kao privremenog predsjednika Venecuele, rekao je da je Maduro sahranio posljednje što je ostalo od Venecuele kao petro giganta i dodao:

„Ovo rješenje diktatora je jedan od najtežih udaraca koji je Venecuela primila u svojoj istoriji“.

Reklama

(Sputnjik)