Ni mjesec dana pošto se Velika Britanija pridružila zemljama koje uvode porez na zašećerene napitke kako bi smanjila rasprostranjenost gojaznosti i bolesti koje se povezuju sa nezdravom ishranom, bijes i kritike industrije pića ne jenjavaju. Osim što su ovakvu odluku nazvali „parčetom političkog pozorišta“, proizvođači prognoziraju da ovakve mere mogu da utiču samo na smanjenje radnih mjesta u ovoj industriji, a ne na smanjenje gojaznosti. Očekivano, prenose britanski mediji, tvrdeći kako je mnogo bitnije da li će ove mjere i koliko uticati na poražavajuću zdravstvenu sliku nacije. Iznos poreza na slatke napitke još nije utvrđen, a aktivisti i promotori zdravog života se nadaju da će to biti 20 procenata. Oni takođe zamijeraju što će ova odluka stupiti na snagu tek za dvije godine
Prema zvaničnim podacima iz 2015. godine, u Britaniji je 28 odsto dece, uzrasta od dve do 15 godina, imalo prekomjernu težinu ili je bilo gojazno, kao i 61,9 odsto odraslih. Ne samo da je, prema ovoj statistici, najgora u Evropi nego Velika Britanija biljeleži i podatak da bolesti povezane sa gojaznošću svake godine ekonomiju koštaju 27 miliona funti.
Kako je prenijeo britanski „Gardijan”, pojedini proizvođači su čak zaključili da takse imaju mali uticaj u potrošnji šećera i kalorija, dok mnogo više utiču na budžet potrošača.
Generalni direktor Britanskog udruženja bezalkoholnih pića Gejvin Partington izjavio je kako je apsurdno povećavati porez za ovu industriju za koju navodi da je od 2012. smanjila količinu šećera u proizvodima za 13,6 odsto.
Međutim, povećanja cijena nezdravih proizvoda i te kako mogu da imaju značajnu ulogu u smanjenju problema gojaznosti. Prema jednom američkom istraživanju, navike u ishrani mogu lako da se promijene jednostavnim udarcem po džepu. Sproveli su jednostavan eksperiment tako što su ženama dali svega 22 dolara da kupe namirnice i sugerisali im da je frižider prazan i da nabave ono što smatraju najpotrebnijim za svoju porodicu. Ponudili su im 30 zdravih i 30 proizvoda iz kategorije brza hrana (prženo, grickalice, polugotova jela, gazirana pića…). Prvog dana podigli su cijene voća, povrća i mlijeka… i u korpama su se začas našli ovi drugi proizvodi. A kada su drugog dana uradili obrnuto, žene su kupovale isključivo niskokalorične namirnice. Ovo je pokazatelj da bi, ukoliko postoji volja da se poreskom politikom bore protiv loše ishrane i problema sa gojaznošću, države to lako mogu i da učine.
Protest lanaca brze hrane
Pionir u uvođenju takse na slatka pića je, da podsjetimo, Finska, koja se na ovaj korak odlučila još četrdesetih godina prošlog vijeka, a Danska je uvela taksu na „koka-kolu” 1953. godine. Razlog, međutim, nije bio zdravstveni, nego da bi se zaštitila lokalna industrija piva. Ta taksa je ukinuta 1. januara 2014. godine. Radi zdravlja takse su uvedene u Francuskoj 2012. dok će Južnoafrička Republika uvesti taksu u aprilu 2017. U Francuskoj je taksa u 2014. donijela 309 miliona evra, a prema podacima ministarstva finansija te zemlje računa se na isti iznos i u 2016. godini. U Meksiku je uveden porez od 10 odsto, a prodaja je opala za 12 procenata. Druge zemlje su bezuspešno pokušavale da uvedu ovakve mjere, poput Rumunije u kojoj je ova taksa uvedena 2010. ali je vlada brzo odustala od nje pre svega zbog protivljenja lanaca brze hrane.
Primjer je i Meksiko gde je porez uveden 2014. godine u okviru strategije vlade o poboljšanju zdravlja jedne od najdebljih nacija na svijetu (gojazno je 70 odsto odraslih i 34 odsto dece). Novi namet je obuhvatio zašećerenu hranu i pića čija je potrošnja znatno povećana u protekle dvije decenije. U prvoj godini, nakon što je uveden porez po litru bezalkoholnog pića u iznosu od jednog pezosa (0,07 dolara) zbog čega su i cijene u radnjama porasle, potrošači su u prosjeku mjesečno kupovali 12 odsto manje ovih proizvoda. Istovremeno za četiri procenta je porasla potrošnja pića koja nisu bila opterećena tim porezom, poput flaširane vode.
Kritičari ovakvih mjera ističu da su potrebna sveobuhvatnija istraživanja kako bi se ustanovili pravi efekti takvih poteza na poboljšanje javnog zdravlja. Prema studiji iz 2012. godine, čiji je naručilac bila Evropska komisija, došlo se do podataka da porezi na hranu, istina, smanjuju potrošnju proizvoda koji su njima opterećeni. Međutim, negativne posledice su da potrošači ipak pronalaze put do omiljenih nezdravih napitaka i umjesto skupih počnu da kupuju jeftinije brendove (uglavnom privatne robne marke).
Poslednje istraživanje o zdravlju stanovnika Srbije, koje je sproveo Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” 2013. godine, pokazalo je da je među djecom i mladima uzrasta od sedam do 14 godina prosječan indeks tjelesne mase iznosio gotovo 19, što je više od vrednosti koja je utvrđena 2006. godine (18,56). U odnosu na poslednje istraživanje, najuočljiviji je porast zastupljenosti gojazne djece i mladih – 13,7 odsto u poređenju sa 8,5 procenata, koliko je zabeleženo 2006. godine.
Prema nekim informacijama Srbija će se priključiti globalnoj strategiji smanjenja šećera u hrani. Ona već preko svojih predstavnika aktivno učestvuje u donošenju preporuka o mogućnostima redukcije šćera u hrani. Ipak, još je nezahvalno govoriti o tome koliko smo daleko od odluke da se i u našoj maloprodaji uskoro nađu oporezovani bezalkoholni napici.
Izvor: Politika
