BANJALUKA – Na posao u RS, kada je u pitanju srednja stručna sprema, trenutno najkraće čekaju zubno-stomatološki tehničari, i to u prosjeku oko 10 mjeseci, dosta duže na posao čekaju gimnazijalci i ekonomski tehničari – oko pet godina, a najduže mašinski tehničari, koji u prosjeku čekaju šest godina i mjesec dana.

Podaci su ovo Zavoda za zapošljavanje RS, koji kažu da kratko na posao čekaju i ugostiteljsko-kulinarski tehničari – oko godinu i sedam mjeseci, tehničari za kompjutersko konstruisanje oko godinu i osam mjeseci, te kozmetički tehničari oko godinu i 11 mjeseci.

„Prosječna dužina čekanja na evidenciji nezaposlenih lica zavisi, prije svega, od stepena stručne spreme, zanimanja koje lice ima, dodatnih znanja i sposobnosti koje posjeduje, pokretljivost van mjesta prebivališta, koliko je aktivno u traženju posla, broja iskazanih potreba u tom zanimanju, kao i od broja nezaposlenih lica evidentiranih u tom zanimanju“, pojašnjavaju u Zavodu.

Ističu da je tokom prošle godine s evidencije Zavoda zaposleno 43.319 lica, što je za 3.744 ili 9,5 odsto više nego u 2017. godini, kada je broj zaposlenih s evidencije iznosio 39.575.

Oni dodaju da je na evidenciji Zavoda na kraju prošle godine bilo 96.005 nezaposlenih lica koja aktivno traže posao.

Reklama

Kako kažu u Zavodu, kada je riječ o licima s visokom stručnom spremom, na posao najmanje čekaju profesori matematike, fizike i informatike – oko pet mjeseci, diplomirani farmaceuti oko osam mjeseci, ljekari oko godinu dana, te ekonomisti i pravnici oko dvije godine i pet mjeseci.

„U prosjeku najduže čekaju profesori filozofije i sociologije – oko tri godine i 11 mjeseci, profesori geografije oko tri godine i sedam mjeseci, profesori fizičkog i zdravstvenog vaspitanja i diplomirani novinari oko tri godine i pet mjeseci“, navode u Zavodu.

Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavca RS, kaže da je metalska struka potrebna, ali da sve zavisi od lokacije, pa tako poslodavci u Banjaluci, Derventi i Tesliću mogu zaposliti svu mašinsku struku.

„Oni moraju imati i znanje, recimo da znaju raditi na CNC mašinama. Naše škole ne prate praksu, ljudi izlaze iz škola neadekvatno obrazovani i nemaju znanje koje njihova kvalifikacija pokazuje“, kaže Škrebić.

Dodaje da je logično da nema potražnje za gimnazijalcima, jer se oni mogu teško bilo gdje zaposliti.

„Pitanje je i koliko su relevantni ti podaci. Bojim se da među nekim zanimanjima ima onih koji su otišli vani da rade, a ovdje su na birou zbog osiguranja“, kaže Škrebić.

Reklama

Dodaje da je na birou mnogo ekonomista, ali da je teško naći pravog stručnjaka.

Tatjana Preradović-Sjenica, rukovodilac službe ljudskih resursa u „Full Dentu“ Banjaluka, kaže da su zubno-stomatološkim tehničarima nakon završene srednje škole neophodni praktična obuka i mentorsko vođenje.

„Tehnologija i proizvodni procesi u oblasti zubne protetike iz dana u dan se unapređuju, tako da su neophodni kontinuiran razvoj, učenje i usavršavanje kako pripravnika, tako i svih zaposlenih“, kaže Preradović-Sjenica.

Ona ističe da „Full Dent“ već duži niz godina omogućava ovom kadru odrađivanje pripravničkog staža nakon završene srednje škole i sticanje praktičnog iskustva.

Vladimir Jagodić, direktor Medicinske škole u Banjaluci, kaže da ipak najveći interes u njihovoj školi vlada za smjer medicinski tehničar, a da su zubno-stomatološki tehničari na trećem mjestu po zainteresovanosti, te da trenutno imaju tri razreda ovog kadra koji se školuje u njihovoj školi.

Reklama

Izvor: Nezavisne novine