Connect with us

LIDERSTVO

Rukovođenje: Šef i vođa – ko je ko?

Šef ima potencijala postati vođa onda kad shvati da njegova pozicija nije pitanje jačanja vlastitog ega i građenja svog uspjeha i „slave“ na uspjesima članova svog tima, te kad preuzme moralnu odgovornost vođenja jednog tima/organizacije na način da razvija i organizaciju, i sve članove tima, i sebe.

Objavljeno

 


ŠefJeste li se ikad našli u situaciji da čujete svog nadređenog kako govori: “Ja sam direktor, ja to znam bolje od tebe!”, ili: “To je tako zato što ja kažem da je tako!” S druge strane, koliko puta ste od njega/nje čuli rečenice poput: “Mislim da si upravu i da ovaj projekt možeš uspješno privesti kraju”, ili: “Ti imaš iskustva u ovom polju, pa bih želio/željela čuti tvoje preporuke…”

Biti rukovodilac bilo kojeg tima, organizacije, kompanije istovremeno je i izazov, i opterećenje, i zadovoljstvo, i odgovornost, i krivnja, i ponos i još mnogo toga. Menadžer je osoba koja mora biti u stanju na svojim leđima ponijeti jedan tim i biti odgovorna i za uspjehe i neuspjehe kompanije. To je u većini slučajeva nezahvalna uloga u kojoj osoba na rukovodećoj poziciji mora biti spremna kako na pohvale tako i na kritike, neodobravanja, protivljenja, uzbune i rizike.

VođaOtkako postoji svijest i priča o upravljanju ljudskim resursima, postoje i pitanja koja se odnose na rukovodioce: je li vođstvo urođena ili stečena karakteristika, koje su glavne karakteristike vođe, postoji li tip ličnosti koji ukazuje na vođu, jesu li bolje vođe muškarci ili žene, koji je idealan tip vođstva itd., te se i danas vode polemike o tome.

Osim karakteristika koje osoba mora posjedovati da bi bila uspješan menadžer, iskustvo svakako čini svoje. Da bi menadžer dobro radio svoj posao, dakle vodio tim, delegirao poslove i snosio odgovornosti, trebao bi steći iskustvo koje nosi “operativni” posao. To znači da bi najbolje bilo da menadžer do te funkcije dođe vlastitim razvojem i napretkom od neke niske pozicije u kompaniji,
da bi u tom procesu dobio dovoljan uvid u poslove koji se obavljaju u kompaniji i da bi s menadžerske pozicije mogao pravilno delegirati poslove svojim podređenima. Na taj bi način trebao razviti, kako operativne sposobnosti i znanja tako i komunikacijske vještine, vještine rukovođenja, oragnizacijske vještine, visok nivo motivacije, fleksibilnost, marljivost, prokativnost i sve druge osobine i sposobnosti koje su neophodne jednom menadžeru.

Vođa radi sa svojim timom, dok šef raspoređuje dužnosti

Postoji više stilova rukovođenja (autokratski, demokratski, leissez – faire itd.) te više tipova menadžera. O tome su napisane knjige, stručni članci, rađena istraživanja, a mi ćemo se osvrnuti najednostavnu podjelu koja jako dobro opisuje dvije krajnosti – šefa i vođu.

Ove titule se umnogome razlikuju, a osnovne razlike ogledaju se u sljedećem:

  • šef nastupa autoritativno i prosuđuje ljude, a vođa uvažava svoje saradnike
  • prilikom detektovanja problema šef traži krivca i izdaje sankcije, a vođa traži najbolji način rješavanja problema
  • šef nadzire, a vođa vodi
  • šef iskorištava potencijal saradnika, a vođa im pomaže u razvoju
  • šef zapovijeda, a vođa daje primjer
  • šef se trudi da ga saradnici shvate, a vođa se trudi shvatiti saradnike
  • šef izaziva strah, a vođa povjerenje
  • šef kolektivne zasluge pripisuje sebi, a vođa timu
  • šef govori u terminima “vi” i “ja”, a vođa kaže “mi”
  • šef se izdiže iznad svojih saradnika, a vođa ruši zidove i gradi komunikaciju
  • šef se trudi natjerati ljude da nešto postignu, a vođa postiže zajedno s ljudima
  • šef ulijeva strah, a vođa entuzijazam
  • šef u konfliktu razdvaja pobjednike i gubitnike, a vođa se trudi da svi budu pobjednici
  • šef ističe uspjehe i prikriva greške, a vođa se ponosi uspjesima, a greške priznaje i nastoji ih riješiti
  • šef se trudi da ne bude lošiji od drugih, a vođa se trudi biti bolji itd.

Mnogo je još razlika u pristupima šefa i vođe, a ovo su glavne, one koje ustvari donose štetu ili dobrobit kompaniji. Jasno je da šef upravlja zaposlenicima, a da vođa radi zajedno sa svojim timom. Sva ova priča vodi krajnjem zadovoljstvu, a time i učinkovitosti zaposlenika i cijele kompanije. Šef ima potencijala postati vođa onda kad shvati da njegova pozicija nije pitanje jačanja vlastitog ega i građenja svog uspjeha i “slave” na uspjesima članova svog tima, te kad preuzme moralnu odgovornost vođenja jednog tima/organizacije na način da razvija i organizaciju, i sve članove tima, i sebe.

Zanimljivi su podaci koje su dobili magistranti Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu u velikom istraživanju koje su 2011. godine proveli na 2.064 ispitanika u kompanijama u BiH. Između ostalog, ispitivana je percepcija prioritiziranja ljudskih resursa u kompanijama (dojam zaposlenika o tome koliko menadžment kompanije brine o svojim zaposlenicima). Jedan od zaključaka je sljedeći:

Reklama

“Kad je u pitanju prioritiziranje ljudskih resursa, primjetna je razlika između muškaraca i žena. Muškarci se češće susreću s tim da menadžment firme brine o svojim zaposlenicima. U ovom slučaju najmanje su zadovoljni zaposlenici u sektoru zdravstva, a najviše zaposlenici u sektoru uslužnih djelatnosti.” (Adilagić, 2011)

U Bosni i Hercegovini evidentno postoje stručnjaci koji će ukazati rukovodiocima na greške i dati im preporuke za poboljšanje njihovih metoda i stilova rukovođenja, a svjedoci smo i mnogih pozitivnih primjera mladih, obrazovanih menadžera koji su na pravom putu da svoje timove i kompanije učine konkurentnim na evropskom tržištu. Oni su savršen primjer za šefove, koji se prvo moraju riješiti vlastitih mentalnih okova i prihvatiti činjenicu da i kod nas polako dolazi vrijeme u kojem ćemo radije birati uspješne i primjerne vođe, nego autoritarne, egoistične šefove.

 

Izvor: Novo vrijeme

Nastavite čitati

LIDERSTVO

6 lekcija Majkla Džordana o liderstvu

Objavljeno

 

Karantinske dane dobrom dijelu planete uljepšao je dokumentarni serijal „Posljednji ples“, posvećen čuvenom Majklu Džordanu i njegovim isto tako čuvenim Čikago bulsima iz devedesetih godina prošloga vijeka. (više…)

Nastavite čitati

LIDERSTVO

Rješavanja sukoba – šta trebate znati?

Činimo to gotovo svakodnevno. Postalo nam je navika koju uzimamo zdravo za gotovo i ne mislimo da ju možemo promijeniti. Tvrdoglavi smo ako neko kaže da stvari možemo činiti drugačije. Da, govorimo o sukobu. Tom malom naporu koji nas, često bez našeg znanja, sputava i čini razdražljivima.

Objavljeno

 

konflikt

konflikt

 

Novost koju uvodimo u vaš život je da se sukobe može uspješno riješiti, bez da je jedna strana gubitnička, a druga pobjednička. Postoji sukob nakon kojega su svi učesnici nešto naučili i međusobno se zbližili. Jedino što trebate je naučiti kako.

Konstruktivno rješavanje sukoba odnosi se na nenasilno rješavanje sukoba, u kojemu se vodi interes o svim akterima te njihovim interesima. Proces uključuje dijalog, rješenje problema, pregovor, pomirenje i prevenciju eskalacije nasilja.

Da bi rješavanje sukoba bilo uspješno, potrebno je biti upućen u dinamiku sukoba:

  1. Svako od nas u sukobu bira hoće li zauzeti saradnički ili takmičarski stav.
  2. Sukobljene strane često netačno opažaju namjere i akcije drugih ljudi. Često poruka koju šaljemo bude drugačije protumačena od onoga ko poruku prima. Jednako tako mi možemo protumačiti poruku svog sagovornika na način koji nije povezan s onime što nam osoba govori. Uvijek treba provjeriti je li tačna naša interpretacija akcije druge strane.
  3. Uspostavljanje i održavanje povjerenja. Za ponovnu izgradnju povjerenja često može pomoći treća, neutralna strana.
  4. Povezivanje na temelju zajedničkog cilja ili interesa može poslužiti kada nedostaje povjerenja među zavađenim stranama.
  5. Zbog nesigurnost i stalne promjene okolnosti, potrebno je fleksibilno razmišljati i reagovati. Moramo prilagođavati postupke i koristiti različite tehnike prilikom rješavanja sukoba.
  6. Trebamo izbjegavati uzvraćanje istom mjerom. Ako nas je druga strana povrijedila, ne smijemo dozvoliti jednak udarac, jer ćemo se tako naći u spirali iz koje je teško izaći. Bitno je očuvati usmjerenost na cilj i zaboraviti osvetu.
  7. Cilj rješavanja sukoba treba biti čuvanje odnosa, bez odustajanja od važnog interesa.

Koji su pristupi rješavanja problema?

  • Pobjeda – poraz: Ja ću dobiti šta trebam, a ti ćeš izgubiti.
  • Poraz – pobjeda: Ti ćeš dobiti što trebaš, a ja neću.
  • Poraz – poraz: Ni ti, ni ja nećemo dobiti što nam treba.
  • Pobjeda – pobjeda: I ti i ja ćemo dobiti što trebamo.

Da bi rezultat sukoba bio odnos pobjednik – pobjednik, potrebno je pažnju usmjeriti s protivnika na problem i njegovo rješavanje. Također, treba osvijestiti potrebu za ostvarenjem svog cilja unutar sukoba, kao i potrebu da očuvamo odnos s osobom ili osobama s kojima smo u sukobu.

 

Vještine rješavanja sukoba

Reklama

Dogovaranje je tehnika rješavanja sukoba unutar koje je u interesu obje sukobljene strane da obje strane budu maksimalno zadovoljene.

Proces uključuje:

– utvrđivanje osnovnih interesa obje strane,
– traženje alternativa i utvrđivanje posljedica,
– utvrđivanje rješenja koja su prihvatljiva za obe strane,
– primjena rješenja.

Pregovaranje se razlikuje od dogovora jer je zajednički interes sukobljenih strana minimalan. Važno je razlikovati pregovaračku svađu i pregovaranje. Kod pregovaranja postoji iskrena spremnost obiju strana za pronalazak rješenja koje će biti povoljno za sve. U svađi svaka strana traži rješenje za sebe.

Na umu kod pregovaranja treba imati:

  • o čemu se pregovara,
  • kako će se pregovaranje voditi (pravila, spremnost za pregovaranje itd.),
  • te o dotadašnjim odnosima između strana.

Da bi pregovaranje bilo uspješno trebamo: Odvojiti osobe od problema/područja sukoba.

Kod pregovaranja trebamo:

Reklama
  • Biti „tvrdi“ prema zajedničkom problemu, a „meki“ prema osobi.
  • Usmjeriti se na interese i potrebe, a ne na status i poziciju.
  • Naglasiti zajedničke elemente, čak i kad su zajednički interesi minimalni.
  • Predlagati što više rješenja.
  • Dogovoriti jasno rješenje.

Posredovanje je rješavanje sukoba u koju je uključena treća, nepristrana strana. Posrednik olakšava pregovaranje, a ne donosi odluku o rješenju sukoba, pomaže sukobljenim stranama u prepoznavanju stvarnog problema, osigurava dobre uslove za njegovo rješavanje, pomaže pri pronalaženju još mogućih rješenja te olakšava proces donošenja odluka.

Da biste sukob riješili uspješno vodite se navodima:

  • Više se može postići sukobom nego borbom.
  • Rješenja koja zadovoljavaju obje strane postoje.
  • Postoji povezanost načina odnošenja prema problemu i njegova rješavanja.
  • Potrebno je biti spreman na suradnju, imati pozitivnu sliku o sebi te vještine komuniciranja (slušanje, jasno izražavanje…)

Ostanite mirni i srećno!

 

Izvor: krenizdravo.rtl.hr

 

 

 

Reklama

 

Nastavite čitati

PREDUZETNIŠTVO

4 stvari koje najbolji šefovi kažu novom zaposlenom koje većina drugih nikada ne kaže

Objavljeno

 

Od

Naporno radite na pronalaženju, intervjuisanju i zapošljavanju pravih zaposlenih. Oni imaju odlične vještine, veliko iskustvo i sjajan stav, pa jednom kad ih angažujete dovoljno je da ih pustite da sami rade. (više…)

Nastavite čitati

U trendu