Migracije radnika su jedno od glavnih obelježja savremenog trenutka većine evropskih ekonomija. Posao u inostranstvu kao dobru šansu kao da vide svi.

Radnici iz zemalja bivše SFR Jugoslavije, iz ostalih zemalja van Evropske unije, iz slabije razvijenih zemalja Evropske unije, traže posao u inostranstvu i sanjaju svoje ljepše sutra.

A bolje sutra zna ponekad da ima vrlo visoku cijenu. Takvo donošenje odluke i priprema za posao i život u inostranstvu zahtijeva sagledavanje svih aspekata i posljedica koje ovakav veliki korak može da ima. Tu u velikoj mjeri mogu pomoći iskustva drugih radnika, kako naših, tako i onih iz drugih zemalja. Jer, svi su oni najprije ljudi sa svojim privatnim životima, sudbinama.

Mnogo takvih iskustava, zahvaljujući internetu, moguće je saznati, pa povući paralele i sagledati pravu cijenu odvajanja od porodice, dugog odsustvovanja. Tako je veliki broj Poljaka, posebno zdravstvenih radnika i zanatlija, otišao u inostranstvo, radi bolje zarade. Njihova djeca u Poljskoj rastu bez svojih roditelja, nekad kraće, nekad i duže vremena. Jer, u želji za ostvarenjem što više ciljeva, rad u inostranstvu i odsustvovanje iz porodice protegne se na mnogo godina.

Sigurno da ne treba posebno podsjećati na nemjerljiv značaj koji ima prisustvo roditelja i praćenje odrastanja i sazrijevanja djece. Zato se neki radnici opredijele da na posao u inostranstvu odu sa svojom djecom. No, i tada prilagodjavanje ne ide uvijek lako. Nostalgija za domovinom, prijateljima, rodjacima, različite životne navike, mogu destabilizovati mlade ljude, porodicu.

Nisu rijetki slučajevi kada supružnici, tražeći bolje plaćen posao, odu da rade u različitim zemljama. Djecu obično povjeravaju dekama i bakama, a taj generacijski jaz može biti sam po sebi veliki problem. Ali, ni razdvojeni život supružnika ne prija uvijek. Naprotiv, brojni su primjeri brakova koji zbog ovakvih okolnosti nisu očuvani.

Reklama

Inače, medju stranim radnicima u Njemačkoj, samo je Turaka više nego Poljaka. Posebno su brojni zdravstveni radnici, tako da je preko 20.000 medicinskih sestara otišlo u inostranstvo, gdje najčešće rade kao njegovatelji. U isto vrijeme, zdravstveni sistem u Poljskoj funkcioniše sa mnogo problema.

Koliko god je razumljiva tražnja za poslom u inostranstvu kao izvorom dobre zarade, toliko je sasvim jasno da sve to ima visoku socijalnu cijenu. Danas se u Poljskoj govori o gotovo 100.000 „evro-siročadi“, za koje se nalazi smještaj u domu ili drugoj porodici. I mnogo je onih koji uvidjaju da je ovakav način života nepovratno poremetio dobre porodične odnose, oduzevši im učešće u najznačajnijoj relaciji – roditeljstvu.

Naravno, i socijalni život trpi. Kontakti sa prijateljima su veoma rijetki, druženja, izlasci zaboravljeni. Možda riječi medicinske sestre iz Poljske to najbolje izražavaju:

„To nije nikakav dobar život. Život prolazi pored mene“.

Izvor: Dojče vele

Reklama