Mobing je nasrtaj na čast i ugled, sadrži uvredu i kršenje osnovnih ljudskih prava, ali nije posebno naznačen kao kazneno djelo. Seksualno uznemiravanje, ignorisanje, ismijavanje, prijetnje, zakidanje na zaradi i slično, samo su neki od oblika zlostavljanja. Zato što je mobing široko rasprostranjena pojava, najčešće proučavana na radnom mjestu, a posljedice se odražavaju na socijalno okruženje, radnu sredinu i na pojedinca, problem se posmatra sa medicinskog, sociološkog, pravnog i psihološko-psihijatrijskog stanovišta.

Nastanku mobinga na radnom mjestu doprinose nedovoljno otvorena atmosfera, jaka hijerarhija, nedostaci u internom informisanju, neadekvatno ponašanje rukovodstva, nedovoljno razgraničena nadležnost i podjela zadataka, potiskivanje sukoba i slično. Veoma važan faktor pojave mobinga u firmi je svakako i loša radna klima u kojoj vladaju zavist, zloba, neprijateljstvo i pritisci. Neispunjene ambicije samo jednog člana radne grupe mogu biti razlog da on otpočne mobing, ne bi li time nekog (ili više njih) ponizio i lišio ugleda u cilju isticanja svojih „sposobnosti“.

Nemoguće je pobrojati sva moguća ponašanja koja mogu da se jave na poslu a koja možemo okarakterisati kao mobing. Ipak, lista koja se daje u produžetku pruža osnovne smjernice za prepoznavanje mobinga:

• stalno kritikovanje stručnog i sposobnog zaposlenog, oduzimanje bitnih poslova od njega, a umjesto toga davanje nevažnih poslova da uradi
• vikanje na zaposlenog i verbalna agresija generalno, u prisustvu kolega ili nasamo
  blokiranje unapređenja ili povišice zaposlenom koji je kompetentan, sposoban i dorastao zadacima
• sistematično i namerno ignorisanje zaposlenog i isključivanje iz radnih aktivnosti
  nameštanje zaposlenom situacija u kojima će biti neuspješan jer će recimo dobiti previše posla ili prekratke rokove
• rušenje profesionalnog i ličnog ugleda zaposlenog
• stalno pravljenje neukusnih šala na račun uvijek jednog te istog zaposlenog
  fizički napad na zaposlenog.

Najčešće žrtve mobinga su zaposleni / kolege koje uočavaju i prijavljuju nepravilnosti na poslu, mladi tek zaposleni i oni pred penzijom, mirni i povučeni radnici, zaposleni koji se plaše da ne postanu i sami žrtve ili ne izgube posao, radnici koji ćute i trpe, oni koji žele više samostalnosti u radu i bolje uslove, zaposleni sa nižom stručnom spremom…

Posljedice po zaposlenog i po poslodavca

Zaposleni koji je dugo pod stresom zbog mobinga može da osjeti da mu je narušeno psihičko i fizičko zdravlje, što se obično vidi kroz znake: uznemirenost, glavobolje, mučnina, čir, nesanica, osip, iritiranost creva, visok krvni pritisak, zastrašenost, gubitak samopouzdanja, povlačenje u sebe, pomišljanje na samoubistvo i slično.

S druge strane, poslodavac će problem mobinga osjetiti kroz smanjenju produktivnost zaposlenog, smanjenu motivaciju za rad, mogući otkaz, loše međuljudske odnose i slično, što sve povratno utiče na lošije rezultate rada a često i cijelog tima jer atmosferu mobinga uglavnom osjeti više ljudi.

Reklama

Takođe, mobing je danas prepoznat kao veliki izvor stresa na poslu, a s obzirom da je dugotrajni stres štetan po zdravlje, poslodavci su dužni da rješavaju taj problem jer su u zakonskoj obavezi da obezbede zdrave i bezbijedne uslove rada. U tom smislu, poslodavci koji ne rješavaju ovaj problem plaćaju cijenu u:

• Bolovanjima – usljed stresa razboljevanje je učestalije
• Gubitku podsticaja – zbog niskog morala
• Neproduktivnosti zaposlenih i nekvalitetnim uslugama koje se pružaju klijentima
• Gubitku resursa – pošto dobro obučeni i iskusni zaposleni napuštaju firmu
• Sindikalnom organizovanju zaposlenih zarad suprotstavljanja mobingu
• Mogućoj sudskoj i finansijskoj kazni
• Širenju loše reputacije poslodavca.

Iznad svega toga, suštinska motivacija poslodavca za borbu protiv mobinga moralo bi da bude prvo osjećanje ljudskosti i morala, kao i uvjerenje da je zdrava radna sredina najbolja i donosi najviše i materijalne i nematerijalne satisfakcije za poslodavca i za zaposlene.

Izvor: mojtim.com