Živimo u doba kad hoćemo sve odmah – trubimo istog sekunda kada auto ispred nas zastane, negodujemo u prodavnici jer red sporo odmiče, cupkamo u hodniku ordinacije čekajući da nas doktor konačno prozove, histerišemo čim sistem na kompjuteru padne, odustajemo ako dijeta prvih dana nije dala rezultate… Tako je i u odnosima s ljudima, lako i brzo odustajemo od drugih.

Zadržite pozitivan stav: Kažu, strpljenje nije sposobnost da čekamo, već da zadržimo pozitivan stav dok čekamo. Evolucionisti tvrde da nas je ono održalo, jer je omogućilo našim precima da čine dobra djela čekajući da drugi uzvrate, umjesto da zahtijevaju momentalnu kompenzaciju, što bi vodilo do konflikata.

Ni umjetnici nemaju dilemu – strpljenje je vrlina. Lav Tolstoj je govorio da su dva najmoćnija ratnika strpljenje i vrijeme. Strpljenje je gorko, ali su mu plodovi slatki, uvjeravao je Aristotel. Imajte strpljenja, jer sve je teško prije nego što postane lako, savjetovao je iranski pjesnik Sadi. Više ćemo postići strpljenjem nego snagom, bio je siguran britanski državnik Edmund Burk. Onaj ko ima strpljivosti može imati šta hoće, govorio je američki naučnik i političar Bendžamin Frenklin. A, kineska poslovica opominje da ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjeći ćeš sto dana tuge.

Psiholog i porodični psihoterapeut Dragana Deh smatra da ako zavirimo u rječnik, vidjećemo da je strpljiva (ili uzdržana) ona osoba koja ima kontrolu nad sobom, umije da čeka, da bez pogovora otrpi neprijatnosti, koja je uporna i istrajna.

Strpljivost je sputavanje: Danas su mnogi spremni da strpljivost dožive kao sputavanje, čak i kao nedostatak ambicije, inicijative, pa i volje, zbog čega nekadašnja vrlina postaje nepoželjna osobina i odlika neuspješnih i slabih. A strpljenje je zapravo neophodno za uspjeh u bilo kom polju.

„Osjećaj da nemamo dovoljno vremena koji je danas naglašeno prisutan u ljudima, nužno ugrožava i kapacitet za strpljenje. Djeluje kao da su izreke ‘strpljen spasen’, ‘žuri polako’, ‘ko čeka – taj dočeka’ izgubile na vrijednosti. Zamijenili su ih stavovi ‘sad ili nikad’, ‘ako prođe – prođe’ koji u suštini govore o mnogo većem oslanjanju na sreću nego na sopstvene kapacitete. Strpljenje nije potrebno za uspjeh, ono je neophodno, i to u svim životnim poljima, od zdravlja, preko karijere do socijalnih i emocionalnih odnosa“, smatra psiholog.

Propuštene prilike: Mada u čekanju boljih prilika, posla, partnera može da nam prođe život, krivca ne treba tražiti u strpljenju. Kako primjećuju psiholozi, strpljenje nije strpljenje kada u sebi sadrži elemente neodlučnosti, pretjerane brige, nedostatak volje.

Reklama

„Naglašena obazrivost takođe nije strpljenje. Treba imati u vidu i da nisu sve prilike najbolje za nas iako nekad sa žalošću konstatujemo da smo ih propustili. Funkcionalno i nefunkcionalno strpljenje je na neki način i individualna kategorija. Imamo pravo na izbor, pa i na čekanje. Ako neko provede život čekajući nekog ili nešto bolje, to jeste njegov izbor da ne prihvati realnost ili da se bolje osjeća bez toga što je u ponudi, ali to nije strpljenje“, napominju psiholozi.

Izvor: Nezavisne